Oprtalj

Oprtalj se smjestio na zaravan vrh brijega nad Mirnom nasuprot Motovunu. Odavdje, vidi se čitava Istra od Učke do Trsta i njezine zapadne obale. Smjestio se na 378 metara nadmorske visine (45°23´N; 13°50´E). Nalazi se na maloj uzvisini na rubu zaravni iznad doline Mirne, a cestama je povezan s Livadama i Motovunom na jugu te s Bujama na zapadu. Središte je krškoga brežuljkastoga prostora Gornje Bujštine. Stanovnici se bave gotovo isključivo tradicijskom zemljoradnjom na obradivim površinama terasastih padina, a dio je zaposlen u tercijalnom sektoru u naselju i bližoj okolici. Naselje ima izraziti gradinski karakter.

Oprtalj je naprosto objektivno lijep, raskošno zelen kraj

Područje Općine Oprtalj je naprosto objektivno lijep, raskošno zelen kraj, bogat prirodnom i kulturnom baštinom, „mali zeleni raj na zemlji“. U ambijentu Oprtaljštine „caruju“ čistoća, zvuk prirode, ljepota, mira, šansa za zdravlje, ugoda (klime), različitost u prirodnoj i kulturnoj „školjki“ življenja, ljudski način življenja i u u dimenzijama prostora i vremena, imanentna pohvala sporosti i pohvala malim veličinama/dimenzijama i malim udaljenostima. Iz svega toga se svakodnevno reproduciraju i osiguravaju humani uvjeti življenja.

Oprtaljska priroda idealna je prilika za svakoga namjernika da čuje tišinu i uspori vrijeme. Čuti tišinu u ovom slučaju ne znači čuti ništa, već znači čuti disanje prirode. Ovakva prilika predstavlja lijek za umornu ljudsku dušu, lijek toliko rijedak i djelotvoran, a nadohvat ruke. S toga, očuvana priroda danas predstavlja kapital nemjeljive vrijednosti i u sinergiji s ljudskim razumom, mudrošću i znanjem može (treba!) preuzeti ulogu pogonskog kotača razvoja Općine Oprtalj. Uz uvijet nesmetanog disanja prirode.

Nek proklija zemlja zelenilom

I reče Bog: „ Nek proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.“ I bi tako.
Tih se dana od Čepićke vale preko Zrenjske visoravni padinama do doline rijeke Mirne rasprostrlo bogastvo. Bogatstvo koje je čovjek naslijedio, uživao, prilagođavao.
Danas, mnoga stoljeća kasnije, Oprtaljština, ta mala točka na kuglli zemaljskoj, u poglavlju prirodne baštine ima mnogo toga za ispričati.

Vremena su u kojima se na svjetskoj razini vrlo ozbiljno raspravlja o ugroženosti prirode. Prirodna raznolikost sve je manja, neke su vrste životinja i biljaka zahvaljujući čovjeku zauvijek nestale. Sveprisutna ekologija pokušava dočarati isprepletenost i zamršenost odnosa žive i nežive prirode te upozorava da je ekosustav osnovna organizacijska jedinaca prirode u kojoj je živi i neživi dio prostorno i vremenski ujedinjen. S toga nestanak neke vrste ili oštećivanja staništa može izazvati lančanu reakciju unutar ekosistema.

Donekle je umirujuća činjenica da je Hrvatska, kada je riječ o biološkoj raznolikosti, jedna od najbogatijih zemalja u Europi. U svjetskim razmjerima mala Hrvatska broji oko 37.000 poznatih vrsta, a pretpostavke sežu preko 50.000 vrsta. Istra u prirodnom bogatstvu ne zaostaje za ostalim dijelovima Hrvatske. S botaničkog gledišta radi se o vrlo bogatom prostoru, ponajviše zahvaljujući smještaju na granici dviju bitno različitih biljno-geografskih regija, mediteranske i eurosibirsko-sjeverno američke regije.

Bez obzira na spomenutu raznolikost, veliki pritisak na vrste predstavlja uništavanje prirodnih staništa pretvaranjem u građevinska ili poljoprivredna zemljišta, izgradnja prometnica koje cijepaju staništa, prekomjerno iskorištavanje kroz lovstvo, ribolov, šumarstvo. Turizam u određenom trenutku može postati opasan po svojte i njihovo stanište. Navedenih pritisaka na području općine Oprtalj u pravilu nema, dok se za veći dio Istre to ne može reći. Bude li ovaj kraj ostao imun na spomenute negativne promjene, moći će svoju prepoznatljivost i dalje graditi na izuzetno bogatoj i očuvanoj prirodnoj baštini.

Općina Oprtalj prostire se na šezdesetak km2. Riječ je o relativno maloj površini, ali reljefno vrlo razvedenoj. Dolinu rijeke Mirne na jugu, i dolinu Bračane na istoku, sa centralnim ravničarskim djelom Općine spajaju razvedene padine. Centralni ravničarski dio, mjestimično oplemenjen vrtačama, prostire se u obliku pojasa širine oko dva kilometara, od Zrenja pa sve do zapadne granice Općine. Sjeverni dio čine brežuljci odvojeni dolinama, uz manje, dijelom povremene, vodene tokove. S najniže točke u dolini rijeke Mirne sa desetak metara nadmorske visine, teren dostiže svoju maksimalnu nadmorsku visinu upravo u ovom sjevernom djelu, na gotovo petsto metara. Na tih niti deset kilometara zračne udaljenosti, svaka radoznala duša može otkriti more prirodnih ljepota.

Tla Općine Oprtalj

Plastika ovog područja znatno je utjecala i utječe na razvoj različitih tala, koja su nadalje uz ostale faktore bila preduvjet razvoju raznolike vegetacije. U dolini Mirne, u uvjetima prekomjernog vlaženja zbog postojanja oborinske, slivne, poplavne i podzemne vode, razvilo se močvarno, glejno tlo. U centralnom ravničarskom dijelu prevladavaju crvenica i smeđe tlo na vapnencu, dok se u sjevernom flišnom djelu izmijenjuju rendzina i regosol. Crvenica i smeđe tlo na vapnencu gotovo su jednaka tla, razlikuje ih samo netopivi ostatak stijene na kojoj nastaju. Kod crvenice u netopivom djelu stijene kojeg ima jako malo, a od kojeg nastaje tlo, prevladavaju oksidi željeza, koji su izrazito crvene boje...

Iz navedenih geološko-pedoloških karakteristika područje Općine Oprtalj možemo podjeliti na aluvijalni teren doline rijeke Mirne i Bračane, na blago nagnutu vapnenačku zaravan koja zauzima centralni Općine i dio je tzv. istarske ploče, na prijelaznu zonu vapnenačkog krša u fliš koja se smjestila između aluvijanih terena i vapnenačke zaravni i na pravo flišno područje koje se nastavlja na vapnenačku zaravan na sjeveru otprilike po zamišljenoj crti Zrenj - Čepić. Opisane geološke-pedološke karakteristike jasno diktiraju nadzemni raspored voda, a samim time i raspored šumskog bogatstva.

Vode Općine Oprtalj

Hidrološku priču područja Općine treba započeti s rijekom Mirnom. Mirna je najveći istarski vodotok. Gotovo cijeli srednji tok Mirne ujedno je južna granica Općine. Hidrološke karte pokazuju kako gotovo cijelo područje Općine pripada slivu rijeke Mirne... U hidrološkom smislu zanimljiva je i Čepićka vala u kojoj se nalaze dva izvora i više povremenih vodenih tokova. Ova se vala za vrijeme obilnih padalina zagrne u plavi plašt, te se privremeno pretvara u plitko jezero. Zahvaljujući ovakvom vodenom bogatstvu, ovdje je uz bogatu travnatu vegetaciju, optimalne uvjete pronašlo mnoštvo vrba.

Spektar šuma Oćine Oprtalj

Za područje Općine Oprtalj može se reći da je bogato vodom, pa je ta činjenica kumovala razvoju vrlo bujne vegetacije i raznolikih sastojina. Sastojina hrasta medunca i bijelog graba, sastojina hrasta medunca i crnog graba, bukovih sastojina, sastojina pitomog kestena te sastojina hrasta lužnjaka. Uz ove glavne vrste koje čine prirodne sastojine čovjek je svojim djelovanjem, vođen raznim potrebama unio više drvenastih vrsta poput alepskog, običnog i crnog bora, bagrema, divljeg kestena, klonova topola, močvarnog taksodija, čempresa...

Već površnim pogledom na područje Općine Oprtalj vidljivo je da se radi o vrlo šumovitom području. Detaljnim se upoznavanjem vrlo brzo razotkriva bogatstvo, raznolikost i očuvanost šuma. Demografska slika na ovom području unutrag pola stoljeća išla je na ruku šumama – nesmetano su se razvijale, nikakvi veći zahvati na njihovu štetu nisu provedeni, nikakva umiranja šuma nisu uočena. Čak suprotno, šume su se širile, šume su osvajale napuštene poljoprivredne površine. Sve je to bio splet vrlo zamršenih povijesnih okolnosti koji se reflektirao i na prirodnu baštinu, a čiji su današnji rezultat zdrave i bogate šume s vrlo izraženim općekorisnim funkcijama.

Izvor: Monografija Oprtalj, Christian Gallo

OPRTALJ KROZ POVIJEST

Arheolozi tvrde da je ovaj kraj bio nastanjen još u prahistoriji, a povijesničari mogu podstrijeti sijaset dokaza da je ovdje u doba Rimljana bila vojna štancija, posebice zbog što je ovuda prolazila prometnica Aquileia - Pula. U pisanoj ostavštini spominje se tek 1102. godine, kada je gradić prešao pod vlast akvilejskog patrijarha pod kojom će ostati više od 400 godina, kada se poput mnogih istarskih gradova predaje Serenissimi i njoj ostaje vjeran do njene propasti 1797. godine.

Sudeći po arhitekturi ulaznih vrata, raskošnih građevina i javnih objekata, Oprtalj doživljava svoj vrhunac u doba vladavine Venecije. Na mletačke su se lađe u podnožju grada ukrcavali proizvodi ovog kraja: mramor, drvo, sijeno, vuna, vino i ostali poljoprivreni proizvodi koji su bili namijenjeni tada cvatućim gradovima Puli, Trstu, Beču, Veneciji...

Relativno visok javni ugled i gospodarski trend zadržao je i za vrijeme Austro - Ugarske, budući da su proizvodi ovog kraja i nadalje bili traženi na srednjoeuropskom tržištu. Odlična vina, kvalitetno maslinovo ulje, tartufi i voće donose seljacima Oprtaljštine sigurne prihode, a u samom gradu razvila se rentabilna obrtnička djelatnost. Tek po završetku Prvog svjetskog rata počinje, a za vrijeme četvrtstoljetne talijanske vladavine i rasplamsava, gospodarska kriza koja prouzrokuje seobu aktivnog stanovništva - fenomen koji će poslije Drugog svjetskog rata, po priključenju Istre Hrvatskoj, poprimiti katastrofalne razmjere za grad i njegovu okolicu, čiji se tragovi i danas opažaju na svakom koraku.

Unutar gradskih zidina oduvijek su živjeli pretežito Talijani, a u okolici Oprtlja prevladavao je slavenski živalj. "Građani" su svoju prvu talijansku školu dobili 1799. godine, dok je prva ćirilometodska hrvatska škola u Svetoj Luciji otvorena tek 1907. godine. Prema pisanju Bože Milanovića, godine 1846. po nalogu austrijske vlade, uz talijansku, bila je uvedena i hrvatska škola za vanjsku djecu. No pojavom i rasplamsavanjem nacionalnih strasti 1866. zatvorena je hrvatska škola i otada u Oprtlju djeluju dvije talijanske škole za dječake. Vladajuća elita zapostavljala je i proganjala hrvatski živalj i hrvatski jezik, unatoč nastojanju običnih ljudi obje nacionalnosti da i na ovom području njeguju suživot. Stari stanovnici ovog kraja još pamte kako je dvadesetih godina, kada su osnovnu školu bila obavezna pohađati djeca okolnih sela, učitelj Emilio Rinaldi najstrože zabranio međusobno komuniciranje učenika na hrvatskom jeziku. Sijanje mržnje prema žiteljima netalijanskog podrijetla spadalo je u najnormalnije ponašanje jednog dijela usijanih glava unutar gradskih zidina.

Stanje se pogoršalo pobjedom fažizma koji je narodnjake i protivnike režima pojio ricinusom. Spaljivanjem sela Šorgi (par stotina metara udaljenom od ŠKOFI), 16. svibnja 1921. godine, imalo je služiti kao opomena onima koji i nadalje misle ostati Hrvati. Zlostavljanje siromašnih i nedužnih ljudi "događalo" se tijekom cijele fašističke vladavine, a posebno od kada su se antifašisti latili puške za obračun sa okupatorom. Primjerice, trećeg listopada 1943. godine, fašisti su, potpomognuti nacistima, streljali 20 istarskih partizana i 18 građana Oprtlja i okolice.

Partizanski borac Guerino Černac iz Marušića ispričao je događaj u kojem je sudjelovao: "Zimi 1945. putem kurirske veze Oprtaljski su fašisti izvjestili komandu moje jedinice da su voljni predati se bez pucnjave, te neka mi slobodno uđemo u grad određenog dana u 10 sati navečer. Povjerovali smo njihovom pozivu i izvješenoj bijeloj zastavi, ali fašisti su nas dočekali paklenom paljbom, a s prozora su lijevali vruću vodu po nama."

U Oprtlju, kao višestoljetnom kulturnom središtu, rođene su i djelovale istaknute osobe o kojima bi trebalo više znati: Pjesnik i publicit Renato Rinaldi (1889- 1914) i Giovani Timeus, novinar i publicist. Pored ove dvojice javnih djelatnika, na početku prošlog stoljeća istaknuta je oprtaljska ličnost Emilio Facchini, jedan od prvih pilota u ovom dijelu Europe. On je već 1911. godine upravljao letjelicom, za što je dobio nekoliko visokih priznanja austrijske države. Facchini je, osim toga, neko vrijeme obnašao funkciju gradonačelnika Oprtlja, kada se isticao u obnavljanju Istarskih Toplica.

Oprtalj je svojim opusom zadužio pisac i povijesničar Giovanni Vesnaver (1850 - 1907.). Knjiga o folklnormom blagu ovoga kraja (Usi e credenze del popolo di Portole) tiskana je u Puli 1901. godine, a 6 godina kasnije u Kopru je objelodanjena knjiga o povijesti Grožnjana (Notizie storiche di Grisignana). Vesnaver je i autor knjige o istarskim narodnim običajima (Tradizioni popolari istriane) i još mnogo članaka i rasprava.

Zadnjih pedesetak godina Oprtalj je prepušten zaboravu i degradaciji.

Uzulad su mnogi mjesni i općinski dužnosnici u dugoročnim i srednjoročnim planovima razvoja pripisivali Oprtlju revitalizaciju i boljitak, dok su danomice cijelo Gornju Bujštinu napuštali mladi ljudi. Grad je, naime, poslije rata ostao bez inteligencije, trgovaca i obrtnika. Otišli su čuveni bačvari, pletači, kolari, zidari, rezbari i svi oni koji su stoljećima davali pečat ovoj sredini a da prije odlaska nisu imali kome prepustiti svoja imanja, znanja i umijeća.

Hoće li sada, povratkom lokalne samouprave i privatne inicijative, te pripojenjem Livada i Istarskih Toplica, Općina Oprtalj krenuti punim jedrima, ostaje da se vidi.

Izvor: Lino Šepić: Tu i tamo po Bujštini

MANIFESTACIJE

Alpe Adria Folk Fest

U Oprtlju se svake godine u srpnju održava «Alpe Adria Folk Fest» gdje nastupaju folk orkestri iz Italije, Slovenije, Austrije i Hrvatske. To je jedinstveni događaj koji okuplja izvodače iz različitih krajeva koje povezuje njegovanje istog glazbenog izričaja. Istovremeno se organizira i sajam crnog ljetnog tartufa gdje se uz tartufe predstavljaju i proizvočači sa karakterističnim proizvodima ovog podneblja (vino, maslinovo ulje, med…) a u večernjim satima priređuje se promotivna degustacija crnog ljetnog tartufa pripremljenog u velikoj tavi.

Kestenijada

U slikovitom Oprtlju svake se godine u listopadu održava Oprtaljska Kestenijada, jedina prva takve vrste u Istri. Ovom se manifestacijom pruža mogućnost posjetiteljima koji odluče svoje jesenje poslijepodne provesti na 378 metara nadmorske visine, da uživaju ne samo u pečenim kestenima, već i raznolikim slasticama od kestena, u izvrsnom domaćem medu od kestena, ali i jelima pripremljenim od ovog slasnog jesenjeg ploda. Uz jela mogu se degustirati mlada vina domaćih vinara. Osim u jelima posjetitelji mogu svoj užitak pronaći u glazbi, plesu te raznim zabavnim programima.

Međunarodni susret harmonikaša Zrenj

Manifestacija koja svake godine u mjesecu kolovozu okuplja veliki broj ljubitelja tradicijske glazbe. U ovom slikovitom mjestu, smještenom sjevero-istočno od Oprtlja na 460 metara nadmorske visine, svake godine nastupaju harmonikaši i svirači drugih glazbala iz cijele Hrvatske, Italije i Slovenije. Od 1993. godine, kada je Susret ustanovljen odvija se svake godine, time da broj posjetitelja a ujedno i broj prijavljenih sudionika raste iz godine u godinu.

Prošetajte našim krajem

Putujući pješke ili biciklom otkrit ćete nevjerojatne krajolike, šuma, vrleti, pećine, potoke, stare kuće, mlinove, kuće na osami. Blaga klima poguduje boravku tokom čitave godine.

Seoski turizam i lov već su obuhvaćeni turističkom ponudom a putokazima obilčježene su pješačke staze i vinske ceste koje vas vode do najboljih proizvođača vina.

Mogućnosti dužeg boravka i za one koji žele uživati u miru daleko od grada i buke, na čistom zraku uz zdravu hranu, na raspolaganju su objekti seoskog turizma na zrenjskoj visoravni. U živopisnom kanjonu rijeke Mirne ispod okomite mamut stijene (86 m) izvire termomineralna ljekovita voda.

Tu je i poznato suvremeno lječilište Sv.Stjepan – Istarske Toplice čija se sumporna voda, termalne i blatne kupke koriste za lječenje reumatskih bolesti, neuralgije i endokrinog sustava.

Drevna tradicija u pripremanju tipičnih jela iz plodova koja ova zemlja daje sačuvana je do današnjeg dana.

Spomenici kulture

Crkva Sv. Roka

Smještena je uz južni ulaz u mjesto, u blizini škole. Sagrađena je 1581. godine na mjestu starije crkve kao jednobrodna građevina. U crkvi se nalaze freske (niz svetačkih likova) koje je naslikao istaknuti majstor Anton iz Padove. Crkva je obnovljena godine 1913. Čuva također nadgrobne spomenike, grbove i natpise starih oprtaljskih obitelji. Krov crkve temeljito je uređen 2009. godine.

Crkva Sv. Marije

Smještena je uz zapadni ulaz u mjesto neposredno uz drvored čempresa. Sagrađena je 1471. godine kao bratovštinska crkva. Jednobrodna je građevina s preslicom i zvonom. Lopica je sagrađena 1770. godine. Majstor Clerigin iz Kopra naslikao je navještenje i svece na trijumfalnom luku, proroke na podlučju i bratime pod Bogorodičnim plaštom na južnom zidu. Na sjevernom zidu broda, kasnogotički majstor naslikao je Bogorodicu i svece, dok je drugi tzv. Šareni majstor na sjevernom i južnom zidu izveo kristološki ciklus. Tu se nalaze i znameniti glagoljski grafiti. U gornjem nizu južnog zida četvrta je ruka, koja slijedi idealistički meki gotički stil u izvedbi Marijanskog ciklusa. Na obližnjem groblju nalazi se crkva Sv. Cecilije, izgrađena 1842. godine, kada je uređeno i groblje.

Župna crkva Sv. Jurja

Smještena je u središtu mjesta. Crkva je sagrađena 1526. godine na mjestu ranije, puno manje. Na stariji sloj, podijeljen kolonadama sa šiljastim lukovima, u 15 st. dograđen je prezbiterij s poligonalnim završetkom. Tada je na prvotnu građevinu izveden mrežasti gotički svod s rebrima i zaglavnim kamenima. U 17 st. crkva je produžena i oblikovano je novo kameno pročelje. U njoj se nalaze vrijedni oltari i slike iz 16., 17. i 18. st. Gradnja zvonika (27 m) započeta je u 16. st. a završena 1740. godine.

Crkva Sv. Silvestra

Smještena je na istoimenom brdu iznad zaseoka Krajići. Jednobrodna građevina s glagoljskim grafitima iz 15. - 16. st., sagrađena je u 15. st. Sa ovoga mjesta pruža se lijepi panoramski pogled.

Pjesme iz našeg zavičaja

Hižice niman

Ljubice moja, rad bin te zet,
hižice niman, kaj ću začet?
Čekaj me još tri letića, dokle zazidam hižicu! "
Ja te ne čekan nanka po,
peji me notre u strešnicu."
strešnica j ' grda i črna.
Kada me mene komoda,
vero da more sakiga,
ali ti si ubog, ali bogat,
na moj pjacer ću tebe imat.

Pjesma iz Šorgi (kazivala Marija Šorgo 1984. g.)
zapisao Zlatan Varelija

Zaspal Pave

Zaspal Pave, zaspal Pave pod jorihom,
Oj na ni ne naj.
Stani Pave, stani Pave rosa na te pada,
Ni ne naj.
Rosa će ti, rosa će ti košulju zmoćiti,
Ni ne naj
Nije meni, nije meni za košulju moju,
Ni ne naj.
Već je meni, već je meni za majčicu moju,
Ni ne naj.

Pjesma iz Dubci (kazivala Marija Altin) 1955-63.G.)
Zapisao Ivo Jardas

Sinoć

Sinoć se je Juraj oženija,
priko gore, za jenu divojku.
Na put mu je drobna knjiga došla,
drobna knjiga izdrobnje napišena,
da jon ima navojicu pojiti.
"Juraj, brajne, kad ćeš doma dojti?"

Pjesma iz Kućibrega (nepoznati kazivač)
zapisao Eugen Mesarić

Tri venca

Daj mi se napiti,
te ladne vodice,
koju si donila,
prije bile zorice.
Nemam je ni kapje,
lice sam umila,
ća mi je ostalo,
cviće sam zalila.
Ča mi je ostalo,
na kruni studenca,
s onim san zalila,
tri zelena venca.
Prvi od jubavi,
drugi od poštenja,
treti mome dragu,
slatka govorenja.

Pjesma iz Maritnčića (Marija Kraljević 1955-63)
zapisao Ivo Jardas